
dr Ivana Pandžić
Put Ivane Pandžić u svijet arheologije počeo je ozbiljnim koracima još tokom studija u Grčkoj.
Kao stipendista grčke vlade, diplomirala je arheologiju i istoriju umjetnosti na Nacionalnom i
kapodistrijskom univerzitetu u Atini. Ovi korijeni nisu odredili samo njenu stručnost, već i njenu
jezičku svestranost; Ivana je danas sudski tumač za grčki jezik, a tečno vlada engleskim i
njemačkim.
Nakon diplome u Atini, Ivana nastavlja usavršavanje u Beogradu, gdje je 2010.
magistrirala na temi kulturnih veza neolita Bosne i Hercegovine sa susjednim oblastima. Njen
istraživački duh vodi je dalje do Ljubljane, gdje 2020. godine brani doktorsku disertaciju o
eksploataciji soli tokom neolita na tlu BiH, pod mentorstvom uglednog profesora Mihaela Budje.
Vrhunac njenog akademskog puta predstavlja post-doktorski boravak u Sjedinjenim Američkim
Državama (2024–2025) u okviru prestižnog Fulbright programa, gdje je boravila na Middle
Tennessee State University.
Njen radni dan rijetko je monoton. Od 2006. godine stalno je zaposlena u Muzeju Republike
Srpske kao kustos arheolog (danas muzejski savjetnik) za kameno doba. Istovremeno, Ivana je i
vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, gdje studentima približava teme
muzeologije, arheologije i interaktivnog nasljeđa. Teren je tamo gdje je svoj na svome, gdje se
teorija pretvara u stvarnost. Ivana je vodila ili učestvovala u brojnim lokalnim, regionalnim i
svjetskim istraživanjima, od pećine Rastuša do sistematskih iskopavanja na tvrđavi Kastel u
Banjoj Luci. Posebno se izdvaja projekat “Vrbaski mač u kamenu”, gdje je učestvovala u
podvodnom izvlačenju srednjovjekovnog mača iz rijeke Vrbas.
Kao aktivni član međunarodnih tijela (ICOM-a, Evropske asocijacije arheologa), Ivana
neumorno radi na umrežavanju domaće nauke sa svijetom. Osnivač je Društva arheologa
Republike Srpske i autor brojnih izložbi koje edukuju i zabavljaju, poput popularne “Otključaj
svijet iluzije i nauke”, učesnik međunarodnih projekata.
Danas, Ivana Pandžić živi i radi u Banjoj Luci, balansirajući između naučnog pisanja,
pedagoškog rada i stalne potrage za novim odgovorima koje skriva zemlja, sa jasnom vizijom da
arheologija ne smije ostati zarobljena u prašini, već mora komunicirati kroz moderne medije i
biti svima dostupna.